Zeleni vir (345 m) je snažan izvor u dnu plitke spilje što se nalazi podno sedamdesetak metara visoke, živopisne slojevite stijene niz koju se, kao kakva bijela zavjesa, ruši potok obasipajući ulaz tisućama kapljica. Ime je dobio po smaragdno - zelenoj boji vode jezerca čiji se izvor u spilji i ne primjećuje. Zeleni vir je zaštićeni krajolik, geomorfološki rezervat - da bismo ga očuvali kao takvog i još dugo uživali u njegovim ljepotama, ljudsko upletanje treba svesti na prihvatljive zahvate kako je i propisano pravilima za održavanje ovakvih područja.
Ako ste odlučili provesti odmor u Skradu ili ste kao izletnik doputovali nekim od prijevoznih sredstava i želite razgledati Zeleni Vir tada Vam preporučamo da to učinite pješačenjem. Da biste najbolje upoznali taj neobični kutak prirode, dragulj kojim je priroda obdarila ovo područje, pođite u pohod tomu čudesnom svijetu sa skradske željezničke postaje. Pretpostavljamo da ste prikladno obuveni i odjeveni za hodanje prirodom. Krenite od zgrade željezničkog kolodvora u smjeru sjevera (u smjeru Zagreba), paralelno sa željezničkom prugom i već nakon stotinjak metara ugledat ćete na lijevoj strani preko pruge putokaz za Zeleni vir, a ako ste još i planinar na to će Vas upozoriti i planinarske oznake. Kad ste stigli do putokaza, nastavite Vaš put utabanom stazom prema željenom cilju. Uz stazu Hrvatske šume su postavile interpretacijske ploče sa kartom te florom i faunom ovog podneblja. Interpretacijske ploče postavljene su duž cijele staze od Skrad do Iševnice.
Staza Vas vodi kroz livade i pored niskog grmlja. U početku se blago spušta, ali već nakon nekoliko minuta hoda i ulaskom u šumovitiji dio postaje strmija. Naići ćete i na mali gorski potočić koji je premošten drvenim mostićem, no to Vam neće biti nikakva prepreka da nastavite silaziti u zeleni kanjon. Staza postaje strmija i s mnogo serpentina pa strminu i visinsku razliku od dvjesto metara savladavate bez većih poteškoća. Nakon tridesetak minuta laganog hoda došli ste na početak vlažne doline Zelenog vira, a lijevo prema pećinskom izvoru potoka Curka. Vi krenite lijevo kako biste razgledali prirodnu špiljsku zanimljivost. Sada Vam više koljena ne klecaju jer hodate po ravnoj stazi s mnogo manje napora.
U početku drveće zaklanja vidik, ali nakon kraćeg hodanja ugledat ćete masivnu stijenu u čijem podnožju zjapi ogroman otvor špilje. Na samom ulazu dobrodošlicu će Vam poželjeti sedamdeset metara visok vodopad koji čini potočić što se s vrha slojevite obraslom mahovinom i niskim raslinjem obrušava u provaliju poput vodene zavjese te će Vas blago poškropiti vodenim kapljicama, Kako biste izbjegli vodeno prskanje, pretrčat ćete taj mokri dio i naći se u predvorju ogromnog špiljskog prostora školjkastog oblika promjera tridesetak metara i približno tolike visine. U najmračnijem djelu špilje izvire potok Curak, a izgradnjom uređaja za usmjeravanje vode u podzemni kanal i malom branom stvoreno je jezerce. Njegova smaragdno zelena boja ili vir očito su dali ime izletištu, koje je prozvano Zeleni vir.
Ako ste došli u posjet ovom izletištu tijekom ljetnih mjeseci, tada će Vam se izvor potoka činiti veoma blag i tih. Međutim ćudljivost ovog izvora je veoma promjenljiva. Za sušna dijela godine izvor daje oko 350 l/sek vode. U jesen i rano proljeće kada je ravnogorska visoravan natopljena kišom i otopljenim snijegom, izvor podivlja i iz njegove dubine na površinu izbija i do 63 m³u sekundi. Tada je i mjesto na kojim Vi upravo stojite pored zida kojim je omeđeno jezerce, pod vodom. Dolina tada sva drhti od zaglušujuće buke podivljala potoka. No takva nepogoda ne traje dugo jer nakon dan ili dva količina vode postaje sve manja.
Taj čudnovati izvor ima još jednu osobitost. Događa se da iznenada voda presuši i prestane teći. Ta pojava ponekad traje samo desetak minuta, ali tijekom osamdeset godina praćenja bilo je trenutaka kad vode nije bilo i duže vrijeme. Kada nakon prestanka izvor ponovo proradi, tada teče mutna i prljava voda. To upućuje da je u podzemlju došlo do tektonskih poremećaja pa je odron zemlje nakratko zatvorio prolaz vodi. Kada naraste podzemni tlak, voda probije zemljani čep i ponovo izbija na površinu.
Nakon što ste se dobro odmorili i okrijepili, nastavljate obilazak izletišta Zeleni vir jer dolaskom do izletničkog doma tek ste na pola puta Vašeg izleta. Napuštate odmorište i krećete put Vrajžeg prolaza. Put je jasno označen i ne treba Vam posebnih uputa. Prolaskom kroz simbolična vrata Vrajžeg prolaza laganim korakom nastavljate hodati čvrstom stazom uz potok Jasle. Staza je u početku blago položena, ali već nakon nekoliko koraka nailazite na prvi most preko potoka, a sutjeska kojom se krećete postaje sve uža. Ako ste došli u rano proljeće, tada potokom teče obilje vode koja se probija ispod debelih i zbitih snježnih naslaga što ih tu možete naći i u svibnju. Oko Vas je bjelogorična šuma, a na tlu raste obilje raslinja karakterističnoga za to podneblje
Kad ste prošli i drugi mostić, naići ćete na nekoliko stuba, a staza koja se blago penje nešto je uža i usječena u kamenu liticu. Lijevo i desno uzdižu se visoke stijene, a sutjeska je sve uža. Hodajući petnaestak minuta po toj stazi, osluškujući žubor vode i cvrkut ptica, odjednom će Vam se učinit da ste došli do kraja udoline. No kada ste stigli u neposrednu blizinu, iza jednog zavoja ugledat ćete nešto što će Vam zasigurno zaustaviti dah, a Vi ćete zastati u nevjerici i čuđenju jer ste se našli na ulazu u kamenu sutjesku koja nije bez razloga dobila naziv Vrajži prolaz. Mnogi ga smatraju jednim od najdivnijih predjela u našoj zemlji. Tu se kroz usku guduru, negdje jedva dva metra široku, među vrletnim stijenama visokim i stotinu metara, probija divlje šumeći gorski potok Jasle. Zapjenjena voda valja se preko kamenih pragova, vrtloži se i prska na sve strane. Milenijima je voda dubila kamenje i prokrčila sebi ovaj prolaz koji zapanjuje svojom snagom vodene stihije i divljinom vrletnih stijena. Na metalne nosače, usječene u živu stijenu, postavljani su mostići i stube kojima se prolazi. Gudura je u dubokoj sjeni pa tek sredinom ljeta do mračnih dijelova korita mjestimice nakratko dopiru sunčeve zrake. Stijene su mjestimice pokrivene mahovinom, a na terasama po kojima se kreče divljač, najčešće divokoze, ima trave i drveća. Pravo je čudo kako se drveće uspijeva održati na tim liticama.
Vrajži prolaz koji je u prošlosti nazivan i Vrajža provalija, pjesnici su opisivali i kao Danteov put u pakao. Prvi je put otvoren za javnost 1934. godine, a prije toga bio je meta planinara koji su njime prolazili penjanjem uz pomoć klinova i drugog planinarskog pribora. Od osnutka do danas doživio je mnogo rekonstrukcija i preuređenja u interesu sigurnosti posjetitelja.
Na izlasku iz kanjona Vrajžeg prolaza nakon što ste prošli sve mostiće, stube i dio staze u tvrdoj stijeni, doći ćete na mali proplanak gdje ima više svjetla i prostora. Tu je i malo sklonište, natkriveni prostor gdje se izletnici mogu skloniti za lošeg vremena. Kratko ćete se odmoriti, razgledati okolicu pa ćete zasigurno poviše potoka Jasle, koji tuda protječe, zapaziti taman otvor u stijeni do kojega vodi uska staza.
Taj taman otvor u stijeni ulaz je u špilju zvanu Muževa hižica. Stazom i improviziranim drvenim stubama lako ćete doći do ulaza u podzemni svijet što u Vama zasigurno stvara posebno uzbuđenje jer ne događa se često da zavirite u mračnu utrobu zemlje. No da biste se upustili i u tu avanturu, morate pripremiti prijenosne svjetiljke ili baklje. Bez priručne rasvjete nemoguće je duble ući u tu špilju koja je duga približno 200 metara. Poželjno je ponijeti i nešto toplije odjeće jer je temperatura u špilji oko 8 stupnjeva.
Ova je špilja davno otkrivena, a prema narodnoj predaji tu se za vrijeme turskih provala sklonio dio stanovništva ovog kraja. Prema povijesnim podacima, najpogibeljnije bile su 1528., 1778., 1585. godina kad su turske čete opljačkale ove krajeve, Dio stanovništva odveli su u ropstvo, jedan dio prebjegao je preko kupe u Kranjsku, a dio se posakrivao po šumama i špiljama, Na čelu grupe ljudi bio je 'muž' - muškarac pa je tako i nastao naziv špilje Muževa hižica.
Već smo spomenuli da je špilja dugačka dvjestotinjak metara. Na njezinom je kraju dvorana s malim jezercem. U tom je jezercu dr. Langhoffer pronašao čovječju ribicu, rijedak primjerak naše faune. U špilji ima i nešto stalaktita i stalagmita. Ako je Vaša mašta razigrana, ugledat ćete sige u obliku narezane dinje, majke s djetetom i druga čuda podzemnog svijeta. U ovom podzemlju postalo Vam je već hladno pa se žurite na svjetlo dana, u okolinu koja je mnogo ugodnija od mračnog podzemlja. Vraćate se istim putem i stazom nastavljate prema šumovitom dijelu ovog izletišta. Vrajži prolaz ostao je Vama i Vi se ili lagano uspinjete stubama i šumi koja okružuje zaštićeno područje Zelenog vira te penjete u kanjon Jasle i dalje prema Skradu ili se možete vratiti istim putem u izletište..
Iz Skrada - od željezničke stanice (gdje možete i parkirati auto).
Danas najveći broj posjetitelja dolazi u Zeleni vir automobilima. Ako Vam je to prvi put i dolazite iz Rijeke, tada na izlasku iz Skrada, kod zadnjih kuća skrenite lijevo na cestu koja vodi prema Brodu na Kupi. A kad dolazite iz Zagreba, tada kod prvih kuća na ulasku u Skrad skrenite desno. Na to će Vas upozoriti i veliki pano na raskrižju. Nakon nekoliko stotina metara prijeći ćete željezničku prugu i ući u Selo Planinu. Kada prođete to selo, zaći ćete u šumovit predjel. Ubrzo ćete naići na odvojak ceste koji skreće prema Zelenom viru. Na to će Vas upozoriti i putokaz. Da biste ovom asfaltiranom cestom stigli u Zeleni vir, trebate prijeći oko 4 km. Ako ste prvi put na toj cesti, činit će Vam se strma i uska, ali Vi ćete to s lakoćom svladati.
I dok se lagano spuštate cestom u Zeleni vir, pronađite pogodno mjesto da kratko zastanete. S visine od kojih dvjestotinjak metara ugledat ćete duboku pošumljenu dolinu, koja se prema jugu sužava u obliku klina, a na sjeveru širi prema Kupskoj dolini. U daljini ćete ugledati slovenske planine među kojima se ističe Kuželjska stijena. Pogled je nezaboravan i šteta ga je propustiti.
Dolaskom u srce izletišta možete otići do špilje gdje izvire Curak i vodopada, zatim poći 800 metara dug kanjon Vrajži prolaz, a nećete izostaviti ni razgledavanje špilje Muževe hižice. Ako ste ribolovac, to je prilika da se u Iševnici, koja pod tim imenom teče nizvodno od elektrane, okušate u ribolovu na potočnu pastrvu i lipljana. Iševnica protječe pored sela Lošca i u selu Iševnici se ulijeva u Kupicu, a Kupica u rijeku kod Broda na Kupi.
Treći smjer kojim možete doći u Zeleni vir prolazi kroz Kupsku dolinu. Ako iz Delnica želite doći u Zeleni vir, tada se automobilom ili autobusom spustite u Kupsku dolinu. Nakon približno 6 km prevaljana puta doći ćete u dolinu i proći kroz selo Iševnicu. Nedaleko od Iševnice glavnoj je prometnici priključena cesta koja vodi prema Skradu. Krenite tom asfaltiranom cestom, koja odmah nakon raskrižja prelazi Kupicu nedaleko od sela Iševnice. Prolaskom kroz selo i livadama u blizini sela cesta se počinje uspinjati. Upravo na tom prvom usponu jedan se krak ceste odvaja prema Zelenom viru. Makadamska cesta duljine petstotinjak metara završava kod rječice Iševnice. Tu je prostor za parkiranje vozila. Dovoljno je velik pa se mogu parkirati i autobusi.
Vaš posjet Zelenom viru nastavit ćete lijepo uređenom stazom koja se u početku blago uspinje šumovitom strmom obalom Iševnice. Nakon prelaska mosta preko Iševnice nastavljate pješačenje bujnim zelenim livadama koje se prostiru u toj dolini na ulazu u Zeleni vir. Nakon dvadesetak minuta hodanja najprije ćete doći na cestu Skrad - Zeleni vir, a za samo nekoliko trenutaka evo Vas na cilju, u srcu izletišta. Nije rijetkost da ovom stazom iz Kupske doline dođu u Zeleni vir i izletnici na biciklima jer staza nije zahtjevna.
Na koncu, bitno je doći do Zelenog vira, tog čarobnog skradskog izletišta i uživati u raznolikosti darova prirode. Dobro došli u Zeleni vir!
